Razmišljajući o ovoj temi prvi mi je na pamet pao Ivica Šurjak. Vjerojatno se neće svi složiti sa mnom, ali meni, velikom zaljubljeniku u sport i Hajduk, on je najveći Marokanac koji živi ili je živio izvan granica Dola Sv. Marije i Dola Sv. Ane.
Ivica je rođen je 23.3.1953., a pripada drugoj generaciji Šurjaka koja je rođena izvan Dola. Nadimak njegove obitelji je Harašić, a živjeli su u Dolu Sv. Ane. Majka mu je porijeklom iz Ogorja. Živjeli su kod kapele Sv. Roka.
Nogometom se počeo baviti s deset godina, a od dvanaeste, pa sve do dvadesetosme igrač je Hajduka. Jedan je od najvećih hrvatskih nogometaša svih vremena, a sedamdesetih godina jedan od najmodernijih i najtraženijih igrača Europe.
Bio je motorna snaga Hajduka u njegovim najboljim godinama. Za Hajduk je odigrao 503 utakmice i postigao 141 pogodak. Počeo je kao lijevo krilo, ali je vremenom postao univerzalac, prototip modernog nogometaša koji može igrati na svim pozicijama podjednako uspješno.
Za reprezentaciju bivše države odigrao je 54 utakmice i postigao 11 golova. Igrao je na dva svjetska prvenstva: u Njemačkoj ’74., gdje je bio rezerva Draganu Džajiću (slabijem igraču od sebe), i u Španjolskoj (Zaragoza) ’82., u kojoj je odigrao i svoju posljednju utakmicu za reprezentaciju protiv Hondurasa. Osim na svjetskim, igrao je i na jednom europskom prvenstvu u Francuskoj.
Nakon Hajduka karijeru nastavlja u Paris Saint Germaineu (1981.-1982.) i Udineseu (1982.-1983.). Za njega se ozbiljno zanimao i slavni Real iz Madrida, no tada ga nisu puštali gazde iz Paris St Germainea.
U svojoj tridesetoj godini, nakon prestanka profesionalnog igranja, počinje se baviti ugostiteljstvom. Na marjanskoj Vidilici otvara kafić, koji je i danas jedan od najatraktivnijih kafića u Splitu. U sport i Hajduk se vraća 1998.godine kao sportski direktor. Na toj funkciji pokazuje potrebnu sposobnost. Okreće se omladinskoj školi i skoro cijela juniorska momčad (Deranja, Miladin, Pletikosa…) dobiva priliku u prvoj momčadi. Uz pomoć još nekoliko dobrih pojačanja (Bošnjak, Musa) 2001. godine osvaja naslov prvaka Hrvatske.
Nakon dolaska „vatrene četvorke“, povlači se iz Hajduka i vraća se u svibnju 2007. godine. Nadamo se da mu najbolje godine tek slijede.