Trim na predjelu Njivice, poviše Dola, građen za vrijeme Viške bitke, dakle davne 1866.g.
Za cijeli pejzaž Sredozemne obale karakteristična je “gradnja u suho”, kao posljedica geološkog sastava (vapnenac) i načina gospodarske djelatnosti, kroz čitavu povijest naseljenosti na ovim prostorima. “Gradnja u suho” podrazumijeva zidanje s neobrađenim kamenom bez ikakvih vezivnih sredstava. To vrijeme je iza nas i danas se možemo samo diviti trudima naših predaka kada se pokažu, nakon nekog požara, zaboravljeni u prašumama nekad obrađenog zemljišta. Suhozidi, gomile, terase, lozi, konjadure, japjenice, trimi, sve je to građeno istom tehnikom, golim rukama, tijekom duga vremena od tona i tona kamena. Ti ljudi morali su bit vridni, ponosni, s vjerom u vječnost ali i mnogo puta gladni. Kradući od kamena svaki pedalj škrte zemlje stvarali su umjetnost za vječnost.
Među tom arhitekturom posebno mjesto zauzimaju trimi – karakteristika otoka Hvara, ali i cijelog Sredozemlja. Iako postoje brojni nazivi za trime njihova funkcija svugdje je u službi težaka koji traži utočište od vremenskih nepogoda. Tako u Dalmaciji trimove zovu bunje, u Istri kažuni, trullo u Pugli (Italija), pont na Menorci (Španjolska), pagliaddiu na Korsici (Francuska), hiška u Sloveniji, girna na Malti. Iako njihovi vanjski izgled nije isti, čak u većini slučajeva nije ni sličan, svih karakterizira gradnja u suho te samostojeća krovna konstrukcija. Veličine trimova su također različite, ali rijetko prelaze 3 m unutrašnjeg promjera. Uobičajene veličine unutrašnjeg promjera trimova su 1.8-2.5 m. Visina trima karakteristična je zbog kupolastog krova tako da je u središnjem dijelu trima visina najveća te se obično kreće između 1.5 i 2 metra. Trimovima je vanjski oblik obično kružni, bez prozora, s jednim ulazom koji je obično visine do 1.6 m. Unutrašnjost trima je kružna, jednostavna, obično s jednom ili dvije ponare (pravilna udubljenja u zidu trima 30x30x30 cm, na visini od oko 50 cm od poda trima, koja su imala funkciju današnjih polica). Postoje i oblici trimova na koje su dograđeni neki drugi arhitektonski oblici (gomila, gustirna ili suhozid koji dijeli parcele). Takvi trimovi više nemaju kružni oblik ali u osnovi su morali biti građeni, kao i svi ostali trimovi, koncentričnim slaganjem kamena te rješavanjem problema samonoseće krovne konstrukcije.
Definirati starost nekog trima po stilu gradnje nemoguće je jer su vjerojatno od prapovijesti pa do prije pedesetak godina građeni istim stilom. Starost trimova je možda moguće približno definirati prema njegovoj očuvanosti. Zahvaljujući nekolicini trimova na Hvaru na kojima je uklesana godina za koju možemo pretpostaviti da je godina gradnje, možemo zaključiti da je većina danas dobro očuvanih trimova koji krase naše krajolike izgrađena u drugoj polovici 19. st. To i nije ništa čudno ako uzmemo u obzir konjunkturu vina u tom razdoblju te potrebu za privremenim skloništem tijekom sezonskih radova u polju.