U petak, 13. rujna ’24., preminuo je u Oxfordu Starograđanin Bojan Bujić, prijatelj i suradnik Tartajuna. Rođen je u Sarajevu 6. listopada 1937. u obitelji, s majčine strane, porijeklom iz Staroga Grada, pa je kao dječak dolazio ljeti na otok i, zahvaljujući svom glazbenom daru, naučio govoriti ‘po našu’.
U rodnom gradu diplomirao je anglistiku, slavistiku i muzikologiju, a doktorat stekao 1967. na sveučilištu u Oxfordu. U Sarajevu je predavao u Srednjoj muzičkoj školi i na Muzičkoj akademiji i osnovao i vodio ansambl „Musica rediviva“ koji je izvodio srednjovjekovnu i renesansnu glazbu. Živio je i radio u Velikoj Britaniji od 1969., najprije na sveučilištu u Readingu, potom na King’s Collegeu u Londonu te na Magdalen Collegeu u Oxfordu. Na sveučilištu Cornell (New York, SAD) gostovao je od 1976. do 1979. Autor je niza muzikoloških djela, s posebnim interesom za glazbu u Italiji i u Dalmaciji 16. i 17. stoljeća, a posebno je zanimljiv njegov rad o muzikološkom aspektu Hektorovićevog Ribanja i ribarskog prigovaranja. Bio je dopisni člana HAZU u Razredu za glazbenu umjetnost i muzikologiju.
Od djetinjstva vezan za Stari Grad, ljeta je provodio sa suprugom Alison u kući u Šiberiji, gdje su ga sve do prošlog ljeta 2023. posjećivali prijatelji. Preko majčine obitelji Vidović Bojan je bio u rodbinskoj vezi s Doljaninom Petrom Kuničićem, kojem je 2013. godine u organizaciji udruge Tartajun bio posvećen skup „Petar Kuničić – učitelj, književnik, rodoljub“. Bojan je bio sudionik skupa u Dolu, a zbornik radova objavljen je godinu dana kasnije. U 17. broju Tartajuna iz 2021. Bojan je objavio rad „Tonko Maroević, sudionik skupa o Petru Kuničiću“. S prijateljem Tonkom razmjenjivao je sonete, a svih osam objavljeni su u publikaciji „Sonetni dijalog. Soneti iz i od Šiberije“ (2021.).
Bojanov odlazak gubitak je za Stari Grad i za Dol, a Tartajun čuva uspomenu na umnog i dragog prijatelja.
Tonko Maroević i Bojan Bujić na skupu o Petru Kuničiću u Dolu 2013.g.