Doktore, dobro nam došli u rubriku “Marokanac u dijaspori“.
Molimo recite nam neke osnovne informacije o sebi.
Moje ime je Marin Stančić, rođen sam 1956., majka mi je Nada, a po ocu pok. Franetu Stančiću, kirurgu, sam Doljanin. Oženjen sam s Giulianom od 1983. godine. Otac sam troje djece: Ivana (rođena 1983.), danas radi kao arhitektica u New Yorku, Frane (rođen 1988.), student arhitekture u Zagrebu i Katarina (rođena 1996.), učenica Klasične gimnazije u Zagrebu. Živim i radim u Zagrebu od 2003. godine kao profesor neurokirurg u KBC Zagreb-Rebro i redovni profesor Medicinskog fakulteta u Zagrebu i Rijeci.
Dr. Marin Stančić
Koja su vaša sjećanja na Dol, za vaše djetinstvo?
Svoje djetinjstvo i veći dio mladosti, ljeti sam proveo u Dolu kod svog barbe i tete; Tadota i Katice Stančić Glavinić. Kad je moj otac Frane s 13 godina otišao na školovanje kod svoje sestre Katice, barba Tado, najstariji sin, ostao je u Dolu s roditeljima i uvijek me rado primao u svoj dom. Uz Dol me vežu lijepe uspomene na veselo djetinjstvo koje sam proveo sa svojim mnogobrojnim rođacima.
Koji Vas događaj posebno povezuje s Dolom?
Događaj koji mi je naročito ostao u lijepoj uspomeni je kada sam kao već odrastao nosio dolski Križ. Taj čin me i kao već odraslog čovijeka na neki način posebno povezao s rodnim mjestom moga oca.
Koliko često danas posjećujete Dol i kako napreduju radovi na kući koju ste počeli obnavljati u Dolu?
Zbog svih obaveza ne posjećujem Dol koliko bih htio ali ću u skoroj budućnosti češće dolaziti. Staru ruševnu kuću nadam se uskoro urediti, kada se malo prilike poprave, uz pomoć djece tako da će i oni češće dolaziti na zemlju gdje je rođen njihov nono Frane, a koji počiva na dolskom groblju od 1968. godine i koji je neraskidiva veza moje obitelji s dragim Dolom.
Doktore, hvala što ste odvojili dio Vašeg dragocjenog vremena za naše čitatelje.
Hvala vama.
IM
(Objavljeno u sedmom broju lista Tartajun, 20.8.2011.g.)