Tomislav Moškatelo, rođen 1985., napustio nas je 2005. godine.
Danas zahvalnicama, plaketama, pokalima, našim druženjima i natjecateljskim duhom prisjećamo se najboljeg od nas, prisjećamo se mladosti, one mladosti koju smo djelili sa njim i on sa nama, onaj duh koji je sveprisutan i neumoran u svojoj misiji da nas ispuni. To ne da uspijeva, nego jedva čekamo da nas ispuni njegovom radošću i uspomenom na samu njegovu pojavu u društvu koja je bila nešto najbolje, nešto posebno. Njega je uzela njegova najveća radost i strast koja ga je opsjedala i krasila, a nama je ta ista strast uzela našu najvecu sreću, njega!!!
Svaki tvoj korak u raju prati naš korak na terenu. Tebe ne budi nada i vjera, ti si taj koji budi njih, svaki naš trenutak slabosti i gubitak nade oslobođen je i ohrabren tvojon neopisivon i pozitivnon energijon, koja još dan danas i zauvijek titra u nama i pruža nam neobičnu i neiscrpnu volju za životon u samoj pomisli na tvoj lik!!!
Hvala vam svima i neka se naše misli poistovjete sa njegovima u ovim sretnim trenucima!!!
Napisao Jure Sanseović u povodu 5. Memorijala Tomislav Moškatelo 2010.g.