-Kratak pregled povijesti Dola
AUTOR:
Ivica Moškatelo, prof.
Pogled na Dol iz zraka
Dol, selo smješteno uz južni rub najvećeg otočkog polja, skriveno od mora brdima, s izvorima vode u samom mjestu, idealno je bilo za najranije naseljavanje u opasnim prapovijesnim vremenima. Jedan od dokaza naseljavanja još u prapovijesti je lokalitet Purkin Kuk, prethistorijska ilirska gradina smještena na vrhu Budinjca (274) zapadno od Dola. Strateška važnost lokaliteta, smještenog povrh duboke starogradske uvale i plodnog polja, te sama veličina gradine svjedoče o trajnoj naseljenosti tog lokaliteta od oko 1000 pr. Kr. Izvori vode koji se nalaze u samom mjestu u doticaju s gradinom stvaraju idealne uvijete za trajno naseljavanje.
Dolaskom Grka u IV. st. pr. Kr. gradina poprima neke grčke fortifikacijske elemente (bedemi) te njen strateški značaj još više dobiva na važnosti. U rimskom periodu, zvanom pax Romana, gradina gubi na važnosti, ali zato polje živi svojim punim životom. Najpoznatija rimska villa rustica (ladanjska kuća) koja se nalazi na lokalitetu Kupinovik, svjedoči o blagostanju koje je vladalo u tom rimskom periodu. Iz istog razdoblja potječe i nalaz reljefa Silvana s nimfama nađenog u okolici Dola. Propašću Rimskog Carstva i ulaskom u srednji vijek nastaje povijesni i arheološki muk sve do XIII. st. Za to vrijeme na prostor današnjeg sela Dola doseljeno je novo slavensko stanovništvo koje selu i daje ime Dol zbog smještaja u udolini. Prvi spomen Dola u izvorima potječe iz 1226. gdje se izrijekom navodi da biskup, knez, župani i sudac ispred crkve Sv. Barbare poklanjaju u ime općine neku lokvu biševskim benediktincima. Mjesto gdje se crkva nalazi ne navodi se, ali u to vrijeme jedina crkva s tim titularom mogla je biti današnja crkva Sv. Ane (ili Barbare) u Dolu. Prvi pisani spomen toponima Dol je u hvarskom Statutu iz 1331. gdje se spominje Dol sa dva svoja dijela- Dolus Magnus (Veli Dol) s crkvom Sv. Petra i Cichal Dol (Čihalj Dol) s spomenutom crkvom Sv. Barbare. Godine 1420. Dol s cijelim otokom i Dalmacijom dolazi u posjed Mletačke Republike, a to će razdoblje trajati sve do njene propasti 1797.
Značajan datum za Dol i njegov razvoj jest 4. XI. 1589. kada Dol dobiva svoju samostalnu župu odvajanjem od Starog Grada sa sjedištem u crkvi Sv. Mihovila. Ta crkva, sagrađena u stilu predromanike ili romanike danas nije sačuvana jer je na njenom mjestu 1904.-1908. sagrađena nova, veća crkva s neoromaničkim elementima. Nacrt je izradio u to vrijeme poznati hrvatski arhitekt Ćiril Iveković.
Crkva Sv. Mihovila
U vrijeme prvog popisa stanovništva 1673. u Dolu je bilo 247 stanovnika. Na čitavom otoku popisano je 5 931 stanovnik u 1 306 obitelji. Bilo je to u vremenima oslobađanja hrvatskih teritorija od Turaka, nestabilnih političkih situacija i mučeničke smrti Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana. Ta nestabilna situacija i relativno slaba naseljenost naših krajeva bit će konstanta sve do druge polovice XIX. stoljeća. Ipak, karakteristika u kretanju stanovništva u tom razdoblju je priljev novih stanovnika iz unutrašnjosti Bosne, Crne Gore, Imotske krajine te neretvanskog i makarskog područja koji se naseljavaju na naš otok i time odražavaju pozitivnu demografsku situaciju. Priljev novih stanovnika iz nabrojenih krajeva nije mimoišao ni Dol, ali precizniju analizu tih novih doseljenika u ovom razdoblju ostavljamo nekim budućim istraživanjima.
Nakon propasti Mletačke Republike 1797., koja je posve zapustila naše krajeve, u posjed Dalmacije nakratko dolazi Napoleonova Francuska te od 1813. do 1918. otok Hvar, kao i cijela Kraljevina Dalmacija, dolazi u posjed Austrijske Carevine. Iako najnerazvijenija pokrajina Carevine, Dalmacija u ovom razdoblju doživljava najveći gospodarski procvat ikada. To je vrijeme koje je i u Dolu donijelo veliki napredak te ga iz malenog zapuštenog sela razvila do prepoznatljivog mjesta otoka Hvara. Važna godina za povijest svakog mjesta je godina osnutka škole. U Dolu je ona osnovana 1878., iako se o školovanju djece još od 1834. brinuo dolski župnik. Prvi svjetovni učitelj u dolskoj školi te 1878. godine bio je Nikola Ružević. Prva škola bila je na mjestu današnje vjeronaučne dvorane, ali zbog povećanja broja djece za vrijeme župnika don Jurja Carića sagrađena je nova škola koja tu funkciju obavlja i danas. O brojnosti školske djece svjedoči podatak iz 1914. koji govori da je tu školsku godinu dolsku školu pohađalo 58 muške i 39 ženske djece u 4 razreda osnovne škole. To je razdoblje kada Dol, cijeli otok Hvar, ali i Dalmacija, doživljavaju svoj demografski maksimum. Po popisu stanovništva iz 1900. u Dolu je bilo 942 stanovnika, a na cijelom Hvaru iste godine čak 18 091 stanovnik. To je vrijeme velike konjunkture vina, koje počinje u drugoj polovici XIX. st., kada je francuske vinograde poharala filoksera (1864.) što će naši zemljoradnici izvrsno iskoristiti te će svaki komadić zemlje pretvoriti u plodnu površinu. Proces otimanja zemlje od kamena vidljiv je i danas, osobito nakon čestih požara, kod laza i gomila koje su dijelile pojedine parcele, ali i sprječavale ispiranje plodne zemlje s padina za vrijeme obilnih kiša. Većina vina izvozi se u Francusku čija je proizvodnja bila bitno ugrožena filokserom, a kasnije i peronosporom. Nakon ukidanja vinske klauzule 1902. proizvodnja vina doživljava svoj vrhunac te je u tom razdoblju vinogradarstvo dominantna grana gospodarstva (za primjer – tada je na otoku Korčuli pod lozom bilo oko 15% površine otoka, a nakon II. svjetskog rata oko 7 % površine. Danas je taj postotak još manji).
Purkin Kuk
U tom zlatnom dobu, krajem XIX.st. i početkom XX. st. grade se u Krušvici pumpurele kojima je svrha bila obuzdavanje naglog vala oborinskih voda i time sprečavanje uništavanja plodnog dolca u strani Sv. Ane. Također zbog povećanja broja stanovništva grade se javne gustirne (čatrnje) u oba dijela sela. U Dolu Sv. Marije problem napajanja vodom riješen je tako da je gustirna napajana kanalom iz potoka Vir, a u strani Sv. Ane gustirna je napajana iz za to posebno napravljenog pjovera. Najveći graditeljski pothvat ovog razdoblja je gradnja župne crkve Sv. Mihovila Arhanđela, koja se gradila 3 godine (1904.-1907.) i to isključivo od kamena ubranim na području „Petrole“, malo zapadnije od crkvice Sv. Roka u strani Sv. Marije. Crkva je svečano otvorena 1908. za vrijeme župnika don Ivana Kuničića. Ovi veliki građevinski zahvati završavaju s izgradnjom zadrugarske zgrade i seoske čitaonice. Izgradnja ove zgrade u blizini crkve počinje 1914. te je do kraja te godine izgrađena zgrada zadružnog doma s velikom gustirnom ispred nje. Svi ovi građevinski zahvati izvedeni su zahvaljujući lucidnosti pojedinca, podršci lokalne i centralne vlasti, te najvažnije složnosti mještana da stanu iza takvih projekata koji do danas, po mom osobnom sudu, nisu nadmašeni. Ipak ta idilična situacija koja je vladala na samom početku stoljeća nije mogla dugo potrajati. Uskoro se i na otoku Hvaru pojavila filoksera te je uslijed propasti glavne gospodarske grane, vinogradarstva, otoku, ali i našem mjestu zaprijetila glad te je neposredno pred I. svjetski rat počelo i prvo značajnije iseljavanje iz Dola. Smjerovi iseljavanja u tom razdoblju išli su uglavnom prema Južnoj Americi, posebno Argentini i Čileu. Razlozi iseljavanja u te zemlje su velike površine slobodne zemlje koja je davana na obrađivanje, rimokatolička vjera, slična klima te osobito činjenica da je tamo već postojao određen broj Hvarana koji su uspjeli te su pismima obavještavali rođake da im se pridruže.
Dol sv. Marije
Dol sv. Ane
Osim iseljavanja, Dol ali i cijelu Europu, zahvatio je u kolovozu 1914. vihor Velikog svjetskog rata, kasnije prozvanog Prvi svjetski rat. U tom krvavom ratu poginuo je 21 doljanin na raznim bojištima Europe. Kasnije u povoljnijim političkim vremenima tim je mladićima podignut spomenik u obliku topovske granate s hrvatskim grbom i njihovim imenima. Spomenik na južnom rubu groblja svečano je otvoren 30. svibnja 1940. neposredno pred početak novog krvavog svjetskog sukoba.
Crkva sv. Ane (sv. Barbare)
Nakon Prvog svjetskog rata i ulaska Hrvatske u Kraljevinu SHS, usporava se gospodarski razvoj kako Dola tako i čitave Hrvatske, ali ipak u ovom razdoblju jača kulturni život u samom mjestu. Odmah nakon I. svjetskog rata osim zadruge i čitaonica u zgradi zadruge počinje s radom. Ona je bila otvorena za sve ljude sela koji su tu mogli pročitati novine, zaigrati na karte ili neku drugu društvenu igru ili samo popričati uz piće. Radila je subotom, nedjeljom i srijedom. Jednom tjedno u zgradu zadruge je dolazio dr. Baldo Politeo iz Starog Grada, koji je vršio medicinske i stomatološke usluge potpuno besplatno. U istoj zgradi je bila i trgovina mješovite robe. U strani Sv. Ane trgovinu mješovite robe imao je i Antić Posinković Ilije u dijelu sela zvanom Gojava, a Pod Jugo je Antica Dužević pok. Ante vodila trafiku. U strani Sv. Marije dućan s mješovitom robom bio je u kući Ivana Duževića u Radoševića dvoru.
Sredinom 20-ih godina je na poticaj patera Vinka Kuničića, dominikanca i neko vrijeme ravnatelja Muzičke škole u Dubrovniku, osnovano muzičko društvo „Tomislav“ koje je brojalo oko 30 članova, a glavni instrumenti bile su razne vrste mandolina. Društvo je djelovalo sve do početka II. svjetskog rata. Skupina mještana u strani Sv. Ane krajem 1920-ih osniva dioničko društvo te gradi kuću koju nazivaju „Čitaonica“, koja je vršila funkciju čitaonice sve do početka II. sv. rata, a za vrijeme talijanskog divljanja selom bila je zapaljena. U razdoblju 20-ih godina i Doljanima počinje pod kožu ulaziti „najvažnija sporedna stvar na svijetu“. Već 1924. prvi put se spominje nogometni klub imenom D.O.Š.K. koji će djelovati sve do svoga raspuštanja oko 1935. Ubrzo zatim osniva se novi nogometni klub „Sloga“ koja djeluje i danas.
Ratni vihor Drugog svjetskog rata u travnju 1941. zahvaća Kraljevinu Jugoslaviju pa tako i naš otok. Nakon raspada Jugoslavije Hvar okupira talijanska vojska, iako je otok Rimskim ugovorima iz svibnja 1941. između Mussolinija i Pavelića ušao u sastav NDH. Talijanska okupacija bila je izrazito brutalna što je posebno osjetilo i naše selo 3. siječnja 1943. U rano jutro toga dana kaznena ekspedicija talijanskih crnokošuljaša krenula je iz Starog Grada prema Dolu i Vrbanju. Uskoro se iz tih mjesta počeo dizati gusti crni dim. U Dolu Sv. Ane zapaljeno je oko 35 kuća, a četvero naših nedužnih sumještana izgubilo je život od talijanskih okupatora.
Kapitulacijom Italije 8. rujna 1943. otok je kratko vrijeme bio slobodan da bi početkom siječnja 1944. Hvar okupirale njemačke postrojbe. Narod preplašen dolaskom novog okupatora kreće u veliki zbjeg te se iz čitave Dalmacije prema Italiji, a kasnije i prema El Shattu uputilo oko 40 000 ljudi, a s otoka Hvara oko 3 000 stanovnika, većinom žena, djece i starijih muškarca. Tako je i iz našeg sela u zbjeg krenulo 28 stanovnika, koji su se u rodno mjesto vratili nakon završetka ratnih sukoba u našoj domovini. U Drugom svjetskom ratu život su izgubila 32 naša sumještanina. U postrojbama NOP-a 20 mladića je ostavilo svoje živote, četvero civila kao žrtve talijanskog divljanja 3. siječnja 1943., te 8 Doljana koji su bili žrtve komunističkih progona.
Izbjeglički šatori u egipatskom El Shattu
P. S.
Autor se kod pisanja ovoga članka koristio uglavnom dostupnom objavljenom literaturom i usmenim kazivanjem te ne može jamčiti autentičnost svih objavljenih činjenica. Svaka dobronamjerna i argumentirana kritika dobrodošla je te će samo još više proširiti znanje o našoj prošlosti. Povijest od 1945. naovamo namjerno je izostavljena zbog nedostatka pisanih izvora i velikog broja živih svjedoka koji imaju različito viđenje događaja u našem selu. Nadam se da će u nekom od sljedećih brojeva i to razdoblje, uz izvore i pomoć sudionika tih događaja, biti kvalitetno obrađeno i prezentirano čitateljima.
(Objavljeno u prvom broju Tartajuna, 26.7.2007.g.)