U župi Dol na otoku Hvaru u ponedjeljak 2. srpnja proslavljena je 534. obljetnica neprestanog štovanja i čašćenja Gospe od Sela. U sudjelovanju brojnih mjesnih vjernika i hodočasnika otoka Hvara večernje koncelebrirano euharistijsko slavlje predvodio je dr. Ante Mateljan, profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Suslavilo je desetak svećenika Hvarskog dekanata, među kojima je bio župnik don Marijo Zelanović, msgr. Thomas Krojer, župnik župa Cindorf i Klimpuh i kanonik stolnog kaptola u Željeznom u Gradišću, te Jože Čuk, župnik župe Sora u Sloveniji. Liturgijsko pjevanje predvodili su domaći župni pjevači pod vodstvom s. Elvire Žižić.
Dr. Mateljan u propovijedi je istaknuo važnost veze i povezanosti ljudi međusobno i s Bogom. Biti kršćanin znači biti povezan s Kristom. Isus je model našeg čovještva, naša mjera za biti čovjek, naš put u život i do punine života. Marija je je naša veza s Isusom. Nažalost, danas je popucalo ono što je bilo povezano, što je bilo cjelina. Popucalo je u dušama, u obiteljima, u našim životima, poremetilo se. Ono što bi trebalo biti skupa nije više skupa. Nije li vrijeme da malo promislimo, da povežemo pokidane veze, ne samo s bliskim i dragim osobama, nego i s Bogom, zapitao je dr. Mateljan, poručivši da tamo gdje je u obitelji ozbiljniji kršćanski život i gdje se drži do kršćanskih vrijednosti članovi obitelji bit će u vezi s Bogom. Mladih ostaju u vjeri ako su im očevi praktični vjernici. Ako otac ide u crkvu ići će i njegov sin i njegova kćer. Svet je onaj tko je s Bogom. “Ti, Gospe od Sela, koja si s Bogom, pomozi nam sačuvati našu vezu s tvojim Sinom Isusom Kristom. Zagovaraj nas u svim našim potrebama i daj da mi, naše obitelji, naša Crkva i naš narod ne postanemo i ne ostanemo bez veze, bez veze jedni s drugima i s Bogom,” rekao je propovjednik Mateljan.
I ove godine je nakon večernjeg misnog slavlja kroz Dol s Gospinom slikom i relikvijama prošla tradicionalna procesija u kojoj je sudjelovalo oko tisuću vjernika. Gospinu sliku uvijek nose mladići ili muževi s posebnim zavjetima, a liturgijske pjesme svira Hrvatska gradska limena glazba iz Starog Grada koja će krajem godine proslaviti 135. obljetnicu postojanja. U procesiji obavezno sudjeluje i Djevojačko društvo Presvetoga Srca Isusova u koje se svake godine primaju djevojke sedmog razreda osnovne škole. Obučene su u bijele haljine, oko vrata nose medaljicu Srca Isusova, na rukama bijele rukavice, a preko glave bijeli veo. U tijeku procesije na dva mjesta se obavlja blagoslov s Gospinom slikom i relikvijarom. U teškim komunističkim vremenima procesija je zabranjivana, ali, zahvaljujući čvrstoj vjeri i odlučnoj volji vjernika župe Dol i cijelog otoka Hvara, ni jedna zabrana nije ostvarena.
Proslava blagdana Gospe od Sela otvara se navečer, uoči blagdana. Gospina slika se za vjerničko štovanje prenosi s oltara na sredinu Crkve. Pjeva se i moli, osobito krunica i litanije. Svu noć dolaze hodočasnici s cijelog otoka Hvara i izvan njega. Običaj je da tu noć mladići idu do kuća i vrtova djevojaka i “kradu” im najljepše cvijeće koje nose Gospi da bi se s njim okitila Gospina crkva i njeno dvorište.
Stanovnici Dola i otoka Hvara stoljećima su njegovali i ljubomorno čuvali svoju vezu s Marijom i preko nje s Bogom. Izrazili su to i u svojoj borbi za Marijinu sliku. Naime, predaja i kronika govore kako je 1478. godine u Dolu, u blizini crkvice sv. Petra i Pavla iz 1430. godine, jedna pastirica u nekom grmu našla Gospinu sliku, a njeni roditelji predali su je župniku koji ju je postavio u spomenutu crkvicu. Župljani susjedne župe Stari Grad svojatali su Gospinu sliku sebi. Tri puta su je pokušali odnijeti u Stari Grad, ali ih je svaki put na izlasku iz Dola nevrijeme čudesno omelo, pa je slika sve do danas ostala u Dolu.
Borba za Gospinu sliku u spomenuto vrijeme bila je traženje Gospine i Božje pomoći, zaštite i obrane od gusara, od Turaka i kuge koja je harala po Starom Gradu, a u Dolu ne, što je tamošnje vjernike potaklo na neprestano Gospino štovanje i čašćenje. S tom nakanom proširili su crkvicu sv. Petra i Pavla i dali joj ime Gospe od Sela.
Napomena: U riječima Gospa od Sela ispravno je riječ Selo pisati velikim početnim slovom, jer pod tim se misli na mjesto Dol koje su župljani Starog Grada, a i župljani Dola, zvali i još uvijek zovu Selo.
