Učešće Doljana u Domovinskom ratu

(Objavljeno u 8. broju lista Tartajun, 11. kolovoza 2012.)

Danas, 20 godina nakon što je Hrvatska doživjela svoj najveći trenutak u modernom dobu, kada je nakon 890 godina priznata kao država (15.1.1992.) zadaća je i nas iz Tartajuna prisjetiti se svih naših sumještana koji su  sudjelovali u obrani domovine te na aktivan način pridonijeli njenoj egzistenciji, unatoč srpskoj agresiji. Ovaj članak temelji se na podacima srdačno ustupljenim od dvojice zapovjednika Mješovitog odreda mornaričkog pješaštva “ZVIR“- otok Hvar, gospodina Nikole Šimunovića i gospodina Panajoti Gilva. Podaci se temelje na dokumentima koji će biti objavljeni u knjizi o odredu koji priređuje Panajoti Gilve te mu i ovim putem zahvaljujemo što nam je ustupio  podatke iz još neobjavljene knjige. Ovaj članak baziran je samo na pripadnike kojima je mjesto stanovanja Dol. Jedini koji je ovdje spomenut, a da nema mjesto stanovanja Dol je član našeg uredništva Damir Carić. Neka ovaj tekst bude samo uvodni tekst o Domovinskom ratu te molimo sve koji posjeduju neke relevantne dokumente da nam ih slobodno predoče da u budućnosti nadopunimo ovaj rad.

Dokumenti za sami početak mobilizacije pronađeni su u arhivi MZ Dol.

U  prvim danima hrvatske borbe za nezavisnost i sve očitijeg zaoštravanja situacije u tada još postojećoj Jugoslaviji, a nakon ustrojavanja nove lokalne vlasti nakon izbora, jedine naoružane snage na otoku bili su pripadnici djelatnog i pričuvnog sastava Policijske postaje Hvar.

Prva organizirana i  naoružana postrojba  zvala se Pričuvni sastav ZNG Hvar, čiji je zadatak bio osiguranje sportskog letjelišta u Starogradskom polju na kojem su bila stacionirana 4 aviona poljoprivredne avijacije zaduženi za gašenje požara. Taj vod od 29 ljudi okupio se 16. srpnja 1991. Zapovjednik voda bio je danas pokojni Lukin Peronja. Iz Dola u toj postrojbi bili su Marinko Dužević Petra, Tomi  Moškatelo Ivana i Marko Dužević Luke. Postrojba je bila naoružana uglavnom trofejnim naoružanjem. Pripadnici postrojbe su sve dobrovoljci koji su se sami prijavili.

Otvoreni napad Jugoslavenske vojske na naš otok zbio se 15. rujna 1991. iza 15 h  kada  su dva aviona tipa Jastreb raketirala sportski aerodrom gdje su uništena 3 od 4 poljoprivredna aviona. Srećom nitko od pripadnika Pričuvnog sastava ZNG Hvar nije ozlijeđen.

Tada se po  lokalnim Mjesnim zajednicama osnivaju nenaoružani odredi narodne zaštite.

U Dolu su također određene 24 satne patrole, a u prostorijama Poljoprivredne zadruge organiziran je “štab“ s dežurnim osobama. Patrole su bile naoružane lovačkim puškama ako ih je dežurni posjedovao u svom vlasništvu.

Zapovjedništvo obrane otoka na čelu s Nikolom Šimunovićem, zapovjednikom, Tomom Buzolićem, zamjenikom zapovjednika i Panajoti Gilvom kao načelnikom, odlučilo je 30. rujna reorganizirati ustroj vojnih postrojbi na otoku. Poziv za dobrovoljno prijavljivanje za obranu otoka  zalijepljeni su po mjestima već 20. rujna ’91. Tako je već 5. listopada izvršena smotra dobrovoljno prijavljenih u  novu  postrojbu. Doljani su bili priključeni 2. pješačkoj satniji  pod zapovjedništvom  Antuna- Tonka Petrića Vinka stacioniranoj u odmaralištu “Zemun“ u Starom Gradu.

Osim već spomenuta 3 pripadnika iz Dola 5. listopada na smotri su i Dragan Dužević Jurja, Luka Šurjak Tome, Jurica Moškatelo Ivana i Igor Dužević Tome.

Kasnije 28. listopada postrojbi se priključuju i Vladimir Matijević Kuzme, Vinko Moškatelo Prošpera, Antun Stančić Kuzme, Zoran Kuničić Marka, Luka Radonić Ivana, Vinko Dužević  Jurja i  Jakša Stančić Ivana.

7. studenog ponovo su dva zrakoplova tipa jastreb raketirala aerodrom, ali bez većeg učinka.

Također, u studenom 1991. postrojbe ZNG na otoku ulaze u sastav HRM, a u prosincu, temeljem zapovjedi zapovjednika HRM admirala Svete Letice, preustrojavaju se u Bataljun mornaričkog pješaštva – Hvar.  Do demobilizacije 17. lipnja 1992., a koja je uslijedila nakon što neprijateljska Jugo-vojska krajem svibnja  napustila uporište Vis i zauvijek nestala s naše obale, Bataljun je preimenovan u Mješoviti odred mornaričkog pješaštva “Zvir“ – Hvar.

Ipak, 21. svibnja 1993. izvršena je mobilizacija postrojbe. Crtu bojišnice na Novigradskom bojištu  preuzeli su 27. svibnja. Neprijatelj je bio udaljen svega 100 metara od crte bojišnice i konstantno je borbeno djelovao po našim položajima. Među pripadnicima  MOMP – ZVIR bili su i sljedeći Doljani koji su na terenu boravili od 26. svibnja do 27. lipnja 1993.:

1. Andrej Cvitić, Krešimira  2. Luka Šurjak, Tome, 3. Ivo Vodanović, Petra  4. Dragan Dužević, Jurja 5. Igor Dužević, Tome 6. Nenad Dužević, Jurja 7. Jakša Stančić, Ivana 8. Jurica Moškatelo, Ivana 9. Vinko Vranković, Jakova 10. Berti Plenković, Ivana, 11. Luka Radonić, Ivana.

Na ovom položaju 23. lipnja poginuo je vojnik Predrag Bogdanić, a ranjeni su natporučnik Antun Stipišić i desetnik Đoni Lučić Lavčević.

Postrojba ponovo odlazi na položaje novigradskog ratišta od 3. rujna do 6. listopada 1993.

Među  285 pripadnika postrojbe bili su i ovi Doljani:

1. Matko Moškatelo, Ivana 2. Dragan Dužević, Jurja 3. Andrej Cvitić, Krešimira 4. Zoran Kuničić, Marka 5. Ivo Vodanović, Petra 6. Vinko Dužević, Jurja 7. Lukša Moškatelo, Stjepana 8. Luka Stančić, Stjepana 9. Vinko Moškatelo, Prošpera, 10. Pero Vidović, Ante 11.  Marko Pavičić, Antuna 12. Teo Pavičić, Jurka 13. Vladimir Matijević, Kuzme 14. Tomislav Stančić, Ivana.

MOMP Zvir kasnije preuzima liniju obrane na Velebitu. U toj operaciji koja se odvijala od  16. siječnja- 6. ožujka 1994. sudjelovali su sljedeći Doljani:

1. Damir Carić, Marka 2. Andrej Cvitić, Krešimira 3. Teo Pavičić, Jurka 4. Zoran Kuničić, Marka 5. Luka Radonić, Ivana 6. Luka  Šurjak, Tome 7. Marko Pavičić, Antuna 8. Igor Dužević, Tome 9. Frano Dužević, Fabijana 10. Jakša Stančić, Ivana 11. Jurica Moškatelo, Ivana  12. Lukša Moškatelo, Stjepana 13. Vinko Dužević, Jurja 14. Vladimir Matijević, Kuzme 15. Luka Stančić, Stjepana 16. Vinko Moškatelo, Prošpera 17. Pero Vidović, Ante 18. Mario Sanseović, Antuna  19. Berti Plenković, Ivana

 

Postrojba je nakon velebitske bojišnice po drugi put stavljena u pričuvu 15. ožujka 1994. A do završetka rata 1996. bila je nekoliko puta u povišenom stupnju pripravnosti, ali nije došlo do njezine uporabe.

 

Ovo je samo kratki osvrt namijenjen prvenstveno da se ne zaboravi. Svi ovi momci bili su spremni kad je trebalo, bili su na raspolaganju dati ono najvrednije što imaju –  vlastiti život za ideale koje su smatrali ispravnima i nisu dvojili, niti  su se naglo razbolijevali, niti napustili domovinu kad je bilo najteže. Njima ostaje zadovoljstvo što su sudjelovali u tim danima ponosa i slave. Nekima drugima su ostale tvornice i političke funkcije…

 

Ivica Moškatelo

 

P.S.

Članak je  baziran na pripadnicima postrojbe Mornaričkog pješaštva “Zvir”. Ovom radu nedostaju podatci za pripadnike temeljne i pričuvne policije te pripadnike hrvatske vojske koji nisu bili pripadnici spomenute postrojbe već su pripadali drugim postrojbama u Hrvatskoj, a dolaze iz Dola. Molimo sve koji imaju relevantne podatke da ih ustupe uredništvo za dovršenje ovoga rada.